Naježeni postolar

Mislila sam samo gurnuti čestitku ispod vrata, da se ovaj gospodin obraduje kad je nađe. No nije išlo po mom planu.

Pošto su vrata bila otvorena ušla sam unutra i pružila mu čestitku u ruke. Plan B je bio da odmah izletim van i nestanem, a on da pročita sadržaj kasnije. No ni to se nije ostvarilo. A nisam mogla baš biti ni bezobrazna. Ovaj gospodin me svojim pitanjima zaustavio nekoliko puta.

„Šta je to?“

„Čestitka za Vas.“

„Za mog gazdu?“

„Ne, za Vas.“

„Pa nemojte mi to raditi. Evo sav se ježim“, začuđeno je izjavio dok su mu oči nekoliko puta potražile ruku da vidi koliko se naježio.

„Zašto ste mi to donijeli?“

„Zato što ste mi popravili cipele. Žuljale su me neke metalne kvačice koje ste Vi uspjeli skinuti, i sad ih stalno nosim. A niste ništa htjeli naplatiti, pa eto barem ova čestitka u znak pažnje.“

„Evo sav se ježim,“ opet je ponovio. „Ovo je najljepši poklon koji sam ove godine dobio.“ – zahvalan, taknut i obradovan, ovaj gospodin je završio ovaj naš razgovor, a ja sam s osmjehom na licu napokon uspjela izaći van iz te postolarske radnje. I sa tugom na srcu isto. Zamislite, danas je rujan – deveti mjesec ove godine, a ova mala čestitka je nešto najljepše što je on dobio ove godine!!

Kao što on nije očekivao da mu netko donese čestitku zahvalnicu, tako ni ja nisam htjela da on zna da sam to ja donijela. No, oboje bismo bili malo manje sretni da se ovo nije dogodilo baš tako kako je. Ovako je počelo.

Prije koji tjedan ušla sam u tu radnju po prvi put. Miris unutrašnjosti me podsjetio na nekoliko postolarskih radnji koje sam u djetinjstvu posjetila. Ljepilo. Jedan od postolara je i moj šogor koji još uvijek radi taj posao iako bi mogao biti u mirovini, kao i ovaj gospodin. Mislim da je to zanat koji izumire. A tko će nam kasnije popravljati cipele?! No, maknula sam se sa ove priče, hajde da se opet vratim.

Uraditi to što sam ja tražila nije bilo lako i one je svašta pokušao. U međuvremenu dolazile su nove mušterije, i on se čudio kako to da ima toliko mušterija kad je obično sve tiho. Molila sam se da smo mu na blagoslov. Pošto je to bio duži posao, zamolio me više puta da li može poslužiti druge mušterije jer je njihov posao bio puno brži i ja sam veoma rado pristala, nije mi se nigdje žurilo. Kad je napokon posao bio gotov, nije htio ništa naplatiti. „Dugo ste čekala“ ‘- rekao je.

Eto, tako je ova priča započela. A želim je završiti ovim pitanjem: Što ćeš ti učiniti danas da nekog obraduješ, ohrabriš, nasmiješiš?

Cold Shower

The one who calls you is faithful, and he will do it. 1 Thessalonians 5:24

How long is your list of changes you need in your life? Mine used to be pretty long.

Every New Year, I would start knowing that the list is long and that I hope to achieve all the necessary changes. As the years rolled by, I would only notice that nothing had changed. Even the resolve to try changing something became less and less strong. Why bother?

Then one day I decided I am not going to write a list. I’m not going to have a list at all.

Instead, I wrote a letter to God.

I told him that I was done trying to change, as I’m constantly failing. I give up.

I also told him that I give him permission to do whatever it takes to change me into the person he wants me to be.

To show that I am really serious about that, I will change one small simple thing in my life. I can do that. One small simple thing. I can change that. The rest, the big list, God can deal with that.

My choice of one small simple thing still required quite a bit of will and determination. It was going to be a life-long change. I opted for something I heard was very beneficial for a person’s health. It boosts the work of white blood cells, invigorates, and it helps you get out of the shower into a cold bathroom.

I was going to finish my warm showers with cold water.

I remember that first time. Ooo! Ayyy! Brrr! Grrr!

Well, nothing has changed since that first time. Cold water after my warm shower still doesn’t feel nice. But I still do it, almost 30 years now.

I cannot start to tell you how many things in my life changed after that. I was amazed looking at what God performed in my life. I opened the door, and kept it open by continuing to do this one small simple change in my life and God did the rest.

I invite you to do the same. No, not the cold shower! But find one small simple thing you can change in your life and continue doing it daily.

Let God do the rest!